ALMA BULJUBAŠIĆ IN DANISH

ALMA BULJUBAŠIĆ

Tamo U Daljini

Tamo gdje ruža

najljepša cvate,

gdje nebo plavo

grli planinu,

a sunce ljubi

svaki krov

tamo sam ja

i moj dom.

Tamo gdje

ljubav se budi,

gdje prkosom sudi

u svojoj plavoj boji

tamo su prijatelji moji.

Tamo gdje jedna rijeka teće

kroz svoju dolinu,

tamo je lijepo svako veče.

Tamo gdje jutro s rosom se sprema

gdje uči se i voli,

tamo mene nema.

Tamo na najljepšoj kapiji

na ulazu u moj grad,

tamo je duša mi sad.

Tamo negdje u daljini

u mojoj vječnoj blizini,

tamo je sreća i uzdasi

prijatelju bilo gdje da si...

Oda Ljubavi

Jednom ako ljubav ode od svih

opet ću o njoj pisati najljepši stih.

Od mene otići neće

sa njom je život pun mi sreće.

Sve dok cvijeta njeno cvijeće

znam preselit neće.

Rast će u najljepšoj bašti

samnom u mojoj mašti,

šerbetom njenim zalivena,od zla sakrivena.

A znam!

Znam korijenje joj sijem s prijateljima cijelog svijeta,

znam vječno će da cvijeta.

Mudrost joj je odjeća

a razum obuća,

Zajedništvo vječna kuća..

Naš Svijet

Baš je lijep ovaj svijet

ondje bašta u njoj cvijet,

ondje potok,ondje rijeka

u njemu nas sreća čeka.

Ondje šuma i planina

lijep je pogled sa visina.

Ondje jedan jezik zbore

tamo drugi progovore,

u ljubavi svi isto govore.

Ondje kamen,ondje trava

nedajmo ga listi zaborava.

Gore nebo i zvjezdice

a prati ih mjesec žut,

svima šalju isti put.

Nije važno ko si,šta si

važno ti je čovjek da si.

Zagrli ga ti rukama

i pogledaj sa očima,

za sve u njem’mjesta ima.

ALMA BULJUBAŠIĆ