HURIJA
DŽENET
ALMA
DELIĆ HALAR
Nevini Vrtovi
Iz kojega kraljevstva je stigao bog rata
I sad po alejama cvijeća maršira –
Dok vibrira olovo kroz užareni zrak?
Čija granata razdvaja meso od kosti i
Siriskoj djeci otima životodajni dah –
Dok zemlju krv natapa, vraćajući joj prah?
Tisućugodišnje korjene sečivom oštrim,
Moral protivurječnosti cijepa od tla –
Dok sjeme raspršuje vjetar bezumlja.
Tko upravlja vjetrovima zla
I uništava iskonsku ljepotu cvijeta –
Dok latice mu blješte u proljeće?
Ubiše mir u zemlji pamuka i maslina
I sad joj suze teku kao rijeke nabujale –
Dok u majci stiska se srce od nevolje.
Nevini vrtovi krvlju zalivani
Nove će cvjetove uskrsnuti –
Sirijska majka će pjevati uspavanku.
h.dž_Alma
/Croatia.. :)>
Moralne Nakaze
Ne, ja ne mogu biti sretna
Dok većina ljudi na planeti
Hoda kroz rudnike mraka,
A vjetar molitve rasipa,
Prazne kolijevke u ruševinama ljulja
– Nesretni ljudi umiru u patnji –
Je li moguće postići sklad među narodima,
Dok harfa pjeva dubinu bure što se skriva ?
Mračni oblaci zamagliše oči i uši istinskom biću,
Da ne vidi nesreću bližnjih svojih i kako stabla padaju;
Tako postaju moralne nakaze koje neće mimoići kazna
I neće uživati hurme, grožđe, ananase… u sjedšitu mira
Godinama zlatni ruke vezle su goblen života;
Domove koje gradiše za mirisan san svoje djece –
Bez savjesti, u pohode dođoše Komodo zmajevi
I uništiše Crvenom vatrom što plamen užasa baca
Ne, ja ne mogu biti sretna
Dok pred pragom: smrt i nemir vreba!
Ko kamen tvrda srca lutaju naokolo –
I crnu pjesmu gladi tjaraju da se pjeva
Od ruku sa čijih prstiju varnice lete
I čije oči mrze svjedoka
– Moja želja: ne osjećali desnu ruku –
Vi, koji ste se tranfigurirali
U moralne nakaze, ne zaboravite:
Sjeverozapadni vjetar puše.
(c)(R)h.dž_Alma/Croatia
.. :)>
Pregršt Ničega
Kao što vrabac broji mrvice
u zimskom danu;
kao što djeca u Siriji, Iraku,
zemljama Afrike jedu polako
svoj jedini obrok –
u danu koji dobiju,
sa željom da dožive novi tren
i kapi vode na njihovom jeziku
kroz prste,
koji kao mreža
propuštaju svjetlosni trag
– milujući njihove rane –
tako i oni koji uzrokuju njihove patnje
pokušavaju zadržati svoje vrijeme
–misleći da posjeduju –
ali, njihovi dani su izbrojani
kao pregršt pijeska
koji klizi kroz prste –
u zemlju raspuklu od razaranja, koja ih očekuje.
#©®h.dž_Alma/CROATIA/..
:)>
Dođi Da Me Pratiš, Put Je Otvoren
Volim da dugo gledam oči tvoje –
još nisam vidjela pticu takvoga glasa
i kako lice sunčevu toplinu ocrtava
– uzmi me za ruku i budimo dvoje –
Ti, stablo si moje, raširi grane svoje
i prigrli me meko milujući lišćem,
opijajući mirisom cvjetova svojih
– sviraj melodiju vječnih ljubavnika –
Notama svilenih niti, purpurnih boja,
opaši moju putenost – za tebe čuvanu i
nahrani gladno srce plodovima zrelim
– Apolone, nježnošću prinosi žrtvu Astarti –
Volim te, iako znam da svaki cvijet pada...
zajedno, sa rukom u ruci, bit ćemo ljubavnici.
#©®h.dž_Alma..
:)>
Smisao
Dlanovi moji ostadoše prazni
U noći koja se kao pauk spušta,
A kapi kiše osim prašine
Sa sobom odnose i moju tajnu
Onu koju tražim više nije tu
I dok se batrgam sa boli
Bol sve više zadire u spiralu
U ljudima agonija ječi
Ljubav odlazi i ne vraća se više
Ne odustajem iako liju kiše hladnih zvijezda
Konjanici u crnim odorama
Sa mačevima crvenim od krvi nevinih
Jezde preko grudi izbodenih
Iz kojih još se čuje drhtava pjesma
Samoćom Slobodu dozivam da ne umre ptica
Sa rubova usana mojih, riječi ranjenog srca
Otimaju Pravdu od krojača nepravde
- Ne dam da se utope u lavirintu staza -
Pozivam vjetrove sa svih strana da ih čuvaju
Otvaram lepezu želja i na verandi od mjesečevih zraka držim
dlanove.
#
© ®h.dž_Alma /Croatia ..:)>
Djeca Nam Gladuju
/Neka vama sutra, djeci dajte danas/
U mrtvoj noći, u sobama od vjetra,
Stisle se malene glave
U postelji od polomljenih zvijezda,
Gledaju u pukotine života
Sa željom da se jutro ne sruši.
U stoljeću kada istražuju
Mars i druga nebeska tijela,
Sve više u vis dižu bogomolje
I zlatnim nitima ukrašavaju idole,
Klanjaju se novim bogovima
- Država sektama financira rad -
Djecu prinose za žrtve...
Na nakovnju glancaju sjaj
- Ubijaju novi naraštaj -
Spodobe sa više lica
Obećavaju novo sutra,
A djeca danas trebaju dom:
Glazba nježnosti da im svira,
Puna zdjela toplog mlijeka
Tijelu svakog dana da daje sklad
- Jauk da se ne čuje, od kojeg puca dan -
Djeca su dragulji i podneblja sjaj;
Ne treba im uzimati sjenke,
Tek su počeli gledati cvijeće
I slušati ptica pjev...
Nisu žabe da žive u vlazi
I kolibe od šupljih zidova
Ne smiju biti njihov dom -
Gdje vjetar urlikom straha
Nejake kosti obavija,
A snovi o hrani podmiruju glad
- Ljubav djeci treba dat -
Dok djeca u gladi i bolesti pate
- Sve više ptića umire čekajući lijek -
Spas im ne donose prodane duše
Koji siju laži o boljem sutra
I ružnim zidom skrivaju sivilo istine
- Vlažna zemlja im sjeme u lice uzvraća -
O, zemljo tuge, stalno čujem plač
I moje suze se kotrljaju oko koliba;
Lako će djeca za svoje sutra,
Treba da prežive ovo zlo danas
I ne zaborave igru:
Ide maca oko tebe,
Pazi da te ne ogrebe.
Ne shvataju bestidnici
Da gladni su siti
Njihovih igara,
Laži ponajviše...
Kosti i koža bespomoćnih
Isplesti će za njih mrežu
I baciti u sramne okove.
Sebični zmaju sa više glava
- Pohlepa ti riznice puni -
Ne raduj se tišini što ječi!
U nejakom snaga raste...
Gromada će tvoje glave
Udarcima znanja da izbriše
- Djecu nitko neće zlostavljati više -
#
© ®h.dž_Alma /Croatia ..:)>
Sleti Na Moje Usne
Treptajem svojim
Pomiluj snenu čežnju -
Uđi u pogled mojih tajni
I budi mi zjenica
Otkrij putanju Svjetlosti
I njome oslikavaj osmijeh
Tvoga i moga nadanja
- Sakupi želje naših srca -
Iz pripijenih tijela
Neka isijava zvjezdana nježnost,
Po porama razlijevaj riječi ljubavi
- Otškrini kapiju ljepote -
Sleti na moje usne.
#
© ®h.dž_Alma /Croatia ..:)>
Gdje Je Moj Dom?
Ne, nisam izašla iz kalupa;
U meni samo drhti pjesma
Pisana na poljima od maka,
- U utrobi savjest začeta -
Sa snovima u koracima, na grivi od lava,
Prolazila sam kroz raskrižja života
- Osmijeh usana nije odavao jauk srca -
Dok je vjetar u pijesku pravio zlatne pehare
Rijekom teku vode svjetla i tame
U mojoj kosi upletena tuga, u oku trn
- Izbezumljene hijene ujedaju -
U mom gaju ptica još uvijek pjeva
Na vratu mi ogrlica od žutih ruža.
#
© ®h.dž_Alma /Croatia ..:)>
Najuzvišeniji Osjećaj
/Reći ću to danas/
Kad slušam RIJEČI moga ljubljenog,
Kao da letim beskrajnim prostorom
Dok glas ljepotom ispunja mi DUŠU
Njegov glas, njegova usta trepere
Poput razigranih trava na vjetru,
Nježnošću – OTVARAJU latice ruže
Riječima, kao PRSTIMA blagim,
Miluje moja čuvstva raspjevana –
Srcem slušam tvoju gozbu Ljubavi.
Riječi – porod su, duše LjUBAVI
Razum im – UVIJEK vjerna vodilja.
#
© ®h.dž_Alma /Croatia ..:)>
Probudi Me
Dođi i odjeni me
Ljubalju svojom.
Neka zamiriše
Rumena jabuka u meni,
Iz koje teku sokovi
Još neispijeni.
Dođi i prstima svojim
Napravi blistavi nakit
Na mom nagom tijelu,
Koje će poput lista na brezi,
Pjesmu blaženstva da treperi
#
© ®h.dž_Alma /Croatia ..:)>
Rajska Nježnost
Udahni povjetarac koji dolazi
– Osjetit ćeš moj dah
I Nježnost koju ti nitko neće dati;
Koja ostaje na tvom jeziku,
Duboko u pogledu
Ostaje na postelji od niti svile
U rajskom osmijehu
Na jastuku od latica ruža
Ostaje na krilu labuda,
Odsjaju naše rijeke pred zoru
– U šakama punih zvijezda
Osluškuj vjetar – čut ćeš moj glas
I pjesmu od lepeze duginih boja…
Zavjetujem se: san će biti ispunjen!
#
© ®h.dž_Alma /Croatia ..:)>
Svetkovina Stiha
Ako me voliš, dođi i donesi stih
Prekrij moje nemire riječima svojim
I laticama usana dotakni misao
Postani vjetar i otkrij što želim
Ne lomi krila leptiru u pustinji naklonosti
Ne tjerj ga u labirinte zablude
Nije mu mjesto u naborima tvoga perja
Svežderi ga kroz povijest proganjaju
Ako me voliš, dođi i donesi stih
Zatreperi krilima svojim u vrtu ruža
Čežnje moje pohodi svojim šarmom
I ja ću dobiti boju života samo za tebe
Ime tvoje neka bude med na mojim usnama
Riječima svojim njeguj moja osjetila
Između beskrajnih svjedoka neumornih oblaka
Operi moje suze koje su grebale prošle godine
Ako me voliš, dođi i donesi stih
Zamotaj u nježnost moj ranjivi instikt
Njeguj moja osjetila Budi moj štit
Poezijom rastjeraj buku od nesporazuma
U zori od augusta nasmiješi moje srce
I učini da more nema granica
Život je pun, ali čaša je još uvijek prazna
Moja duša još uvijek je stih, JA ĆU PISATI O TEBI.
#
© ®h.dž_Alma /Croatia ..:)>
HURIJA DŽENET
ALMA DELIĆ HALAR
No comments :
Post a Comment